Lndwdi1jdXN0b20tc2VhcmNoLWZpbHRlci1zdWJtaXRbZGF0YS10b29sc2V0LXZpZXdzLWN1c3RvbS1zZWFyY2gtc3VibWl0PSI1NTU2ZjdjMzc2MjIwYjEyNjY5MjU1MjRmODYxY2RmNCJdIHsgdGV4dC1hbGlnbjogbGVmdDsgfSAud3B2LWN1c3RvbS1zZWFyY2gtZmlsdGVyLXN1Ym1pdFtkYXRhLXRvb2xzZXQtdmlld3MtY3VzdG9tLXNlYXJjaC1zdWJtaXQ9IjU1NTZmN2MzNzYyMjBiMTI2NjkyNTUyNGY4NjFjZGY0Il0gLndwdi1zdWJtaXQtdHJpZ2dlciB7IGNvbG9yOiByZ2JhKCA1MiwgMTY0LCAyMDIsIDEgKTtiYWNrZ3JvdW5kLWNvbG9yOiByZ2JhKCAyNTUsIDI1NSwgMjU1LCAxICk7Ym9yZGVyLXJhZGl1czogMDsgfSAudGItY29udGFpbmVyIC50Yi1jb250YWluZXItaW5uZXJ7d2lkdGg6MTAwJTttYXJnaW46MCBhdXRvfSAud3AtYmxvY2stdG9vbHNldC1ibG9ja3MtY29udGFpbmVyLnRiLWNvbnRhaW5lcltkYXRhLXRvb2xzZXQtYmxvY2tzLWNvbnRhaW5lcj0iNmE0NDZiODhiMDZmNjI0YTE4ZjcyOTFiMGViMmYyNzkiXSB7IHBhZGRpbmc6IDI1cHg7IH0gLnRiLWdyaWQsLnRiLWdyaWQ+LmJsb2NrLWVkaXRvci1pbm5lci1ibG9ja3M+LmJsb2NrLWVkaXRvci1ibG9jay1saXN0X19sYXlvdXR7ZGlzcGxheTpncmlkO2dyaWQtcm93LWdhcDoyNXB4O2dyaWQtY29sdW1uLWdhcDoyNXB4fS50Yi1ncmlkLWl0ZW17YmFja2dyb3VuZDojZDM4YTAzO3BhZGRpbmc6MzBweH0udGItZ3JpZC1jb2x1bW57ZmxleC13cmFwOndyYXB9LnRiLWdyaWQtY29sdW1uPip7d2lkdGg6MTAwJX0udGItZ3JpZC1jb2x1bW4udGItZ3JpZC1hbGlnbi10b3B7d2lkdGg6MTAwJTtkaXNwbGF5OmZsZXg7YWxpZ24tY29udGVudDpmbGV4LXN0YXJ0fS50Yi1ncmlkLWNvbHVtbi50Yi1ncmlkLWFsaWduLWNlbnRlcnt3aWR0aDoxMDAlO2Rpc3BsYXk6ZmxleDthbGlnbi1jb250ZW50OmNlbnRlcn0udGItZ3JpZC1jb2x1bW4udGItZ3JpZC1hbGlnbi1ib3R0b217d2lkdGg6MTAwJTtkaXNwbGF5OmZsZXg7YWxpZ24tY29udGVudDpmbGV4LWVuZH0gLnRiLWdyaWQsLnRiLWdyaWQ+LmJsb2NrLWVkaXRvci1pbm5lci1ibG9ja3M+LmJsb2NrLWVkaXRvci1ibG9jay1saXN0X19sYXlvdXR7ZGlzcGxheTpncmlkO2dyaWQtcm93LWdhcDoyNXB4O2dyaWQtY29sdW1uLWdhcDoyNXB4fS50Yi1ncmlkLWl0ZW17YmFja2dyb3VuZDojZDM4YTAzO3BhZGRpbmc6MzBweH0udGItZ3JpZC1jb2x1bW57ZmxleC13cmFwOndyYXB9LnRiLWdyaWQtY29sdW1uPip7d2lkdGg6MTAwJX0udGItZ3JpZC1jb2x1bW4udGItZ3JpZC1hbGlnbi10b3B7d2lkdGg6MTAwJTtkaXNwbGF5OmZsZXg7YWxpZ24tY29udGVudDpmbGV4LXN0YXJ0fS50Yi1ncmlkLWNvbHVtbi50Yi1ncmlkLWFsaWduLWNlbnRlcnt3aWR0aDoxMDAlO2Rpc3BsYXk6ZmxleDthbGlnbi1jb250ZW50OmNlbnRlcn0udGItZ3JpZC1jb2x1bW4udGItZ3JpZC1hbGlnbi1ib3R0b217d2lkdGg6MTAwJTtkaXNwbGF5OmZsZXg7YWxpZ24tY29udGVudDpmbGV4LWVuZH0udGItY29udGFpbmVyIC50Yi1jb250YWluZXItaW5uZXJ7d2lkdGg6MTAwJTttYXJnaW46MCBhdXRvfSAud3AtYmxvY2stdG9vbHNldC1ibG9ja3MtY29udGFpbmVyLnRiLWNvbnRhaW5lcltkYXRhLXRvb2xzZXQtYmxvY2tzLWNvbnRhaW5lcj0iNWNkNDc2ZGY1NDFkZjE4NjBkY2RmOWQ3NGQ0NmM5YjUiXSB7IGJhY2tncm91bmQ6IHVybCgnaHR0cHM6Ly9zYXZlenphcmlqZXRrZS5vcmcvd3AtY29udGVudC91cGxvYWRzLzIwMjEvMTEvaGVhZGVyLWJhY2tncm91bmQuanBnJykgY2VudGVyIGNlbnRlciBuby1yZXBlYXQ7YmFja2dyb3VuZC1zaXplOmNvdmVyO3BhZGRpbmc6IDEyNXB4IDI1cHggMjVweCAyNXB4OyB9IC50Yi1jb250YWluZXIgLnRiLWNvbnRhaW5lci1pbm5lcnt3aWR0aDoxMDAlO21hcmdpbjowIGF1dG99IC53cC1ibG9jay10b29sc2V0LWJsb2Nrcy1jb250YWluZXIudGItY29udGFpbmVyW2RhdGEtdG9vbHNldC1ibG9ja3MtY29udGFpbmVyPSI0MTg0MWUxMWJjMmFhOTRjZDczYWE4Nzg3YTQ0NGE2MCJdIHsgcGFkZGluZzogMjBweDsgfSBAbWVkaWEgb25seSBzY3JlZW4gYW5kIChtYXgtd2lkdGg6IDEwMjRweCkgeyAudGItY29udGFpbmVyIC50Yi1jb250YWluZXItaW5uZXJ7d2lkdGg6MTAwJTttYXJnaW46MCBhdXRvfS50Yi1ncmlkLC50Yi1ncmlkPi5ibG9jay1lZGl0b3ItaW5uZXItYmxvY2tzPi5ibG9jay1lZGl0b3ItYmxvY2stbGlzdF9fbGF5b3V0e2Rpc3BsYXk6Z3JpZDtncmlkLXJvdy1nYXA6MjVweDtncmlkLWNvbHVtbi1nYXA6MjVweH0udGItZ3JpZC1pdGVte2JhY2tncm91bmQ6I2QzOGEwMztwYWRkaW5nOjMwcHh9LnRiLWdyaWQtY29sdW1ue2ZsZXgtd3JhcDp3cmFwfS50Yi1ncmlkLWNvbHVtbj4qe3dpZHRoOjEwMCV9LnRiLWdyaWQtY29sdW1uLnRiLWdyaWQtYWxpZ24tdG9we3dpZHRoOjEwMCU7ZGlzcGxheTpmbGV4O2FsaWduLWNvbnRlbnQ6ZmxleC1zdGFydH0udGItZ3JpZC1jb2x1bW4udGItZ3JpZC1hbGlnbi1jZW50ZXJ7d2lkdGg6MTAwJTtkaXNwbGF5OmZsZXg7YWxpZ24tY29udGVudDpjZW50ZXJ9LnRiLWdyaWQtY29sdW1uLnRiLWdyaWQtYWxpZ24tYm90dG9te3dpZHRoOjEwMCU7ZGlzcGxheTpmbGV4O2FsaWduLWNvbnRlbnQ6ZmxleC1lbmR9IC50Yi1ncmlkLC50Yi1ncmlkPi5ibG9jay1lZGl0b3ItaW5uZXItYmxvY2tzPi5ibG9jay1lZGl0b3ItYmxvY2stbGlzdF9fbGF5b3V0e2Rpc3BsYXk6Z3JpZDtncmlkLXJvdy1nYXA6MjVweDtncmlkLWNvbHVtbi1nYXA6MjVweH0udGItZ3JpZC1pdGVte2JhY2tncm91bmQ6I2QzOGEwMztwYWRkaW5nOjMwcHh9LnRiLWdyaWQtY29sdW1ue2ZsZXgtd3JhcDp3cmFwfS50Yi1ncmlkLWNvbHVtbj4qe3dpZHRoOjEwMCV9LnRiLWdyaWQtY29sdW1uLnRiLWdyaWQtYWxpZ24tdG9we3dpZHRoOjEwMCU7ZGlzcGxheTpmbGV4O2FsaWduLWNvbnRlbnQ6ZmxleC1zdGFydH0udGItZ3JpZC1jb2x1bW4udGItZ3JpZC1hbGlnbi1jZW50ZXJ7d2lkdGg6MTAwJTtkaXNwbGF5OmZsZXg7YWxpZ24tY29udGVudDpjZW50ZXJ9LnRiLWdyaWQtY29sdW1uLnRiLWdyaWQtYWxpZ24tYm90dG9te3dpZHRoOjEwMCU7ZGlzcGxheTpmbGV4O2FsaWduLWNvbnRlbnQ6ZmxleC1lbmR9LnRiLWNvbnRhaW5lciAudGItY29udGFpbmVyLWlubmVye3dpZHRoOjEwMCU7bWFyZ2luOjAgYXV0b30udGItY29udGFpbmVyIC50Yi1jb250YWluZXItaW5uZXJ7d2lkdGg6MTAwJTttYXJnaW46MCBhdXRvfSB9IEBtZWRpYSBvbmx5IHNjcmVlbiBhbmQgKG1heC13aWR0aDogNTk5cHgpIHsgLnRiLWNvbnRhaW5lciAudGItY29udGFpbmVyLWlubmVye3dpZHRoOjEwMCU7bWFyZ2luOjAgYXV0b30udGItZ3JpZCwudGItZ3JpZD4uYmxvY2stZWRpdG9yLWlubmVyLWJsb2Nrcz4uYmxvY2stZWRpdG9yLWJsb2NrLWxpc3RfX2xheW91dHtkaXNwbGF5OmdyaWQ7Z3JpZC1yb3ctZ2FwOjI1cHg7Z3JpZC1jb2x1bW4tZ2FwOjI1cHh9LnRiLWdyaWQtaXRlbXtiYWNrZ3JvdW5kOiNkMzhhMDM7cGFkZGluZzozMHB4fS50Yi1ncmlkLWNvbHVtbntmbGV4LXdyYXA6d3JhcH0udGItZ3JpZC1jb2x1bW4+Knt3aWR0aDoxMDAlfS50Yi1ncmlkLWNvbHVtbi50Yi1ncmlkLWFsaWduLXRvcHt3aWR0aDoxMDAlO2Rpc3BsYXk6ZmxleDthbGlnbi1jb250ZW50OmZsZXgtc3RhcnR9LnRiLWdyaWQtY29sdW1uLnRiLWdyaWQtYWxpZ24tY2VudGVye3dpZHRoOjEwMCU7ZGlzcGxheTpmbGV4O2FsaWduLWNvbnRlbnQ6Y2VudGVyfS50Yi1ncmlkLWNvbHVtbi50Yi1ncmlkLWFsaWduLWJvdHRvbXt3aWR0aDoxMDAlO2Rpc3BsYXk6ZmxleDthbGlnbi1jb250ZW50OmZsZXgtZW5kfSAudGItZ3JpZCwudGItZ3JpZD4uYmxvY2stZWRpdG9yLWlubmVyLWJsb2Nrcz4uYmxvY2stZWRpdG9yLWJsb2NrLWxpc3RfX2xheW91dHtkaXNwbGF5OmdyaWQ7Z3JpZC1yb3ctZ2FwOjI1cHg7Z3JpZC1jb2x1bW4tZ2FwOjI1cHh9LnRiLWdyaWQtaXRlbXtiYWNrZ3JvdW5kOiNkMzhhMDM7cGFkZGluZzozMHB4fS50Yi1ncmlkLWNvbHVtbntmbGV4LXdyYXA6d3JhcH0udGItZ3JpZC1jb2x1bW4+Knt3aWR0aDoxMDAlfS50Yi1ncmlkLWNvbHVtbi50Yi1ncmlkLWFsaWduLXRvcHt3aWR0aDoxMDAlO2Rpc3BsYXk6ZmxleDthbGlnbi1jb250ZW50OmZsZXgtc3RhcnR9LnRiLWdyaWQtY29sdW1uLnRiLWdyaWQtYWxpZ24tY2VudGVye3dpZHRoOjEwMCU7ZGlzcGxheTpmbGV4O2FsaWduLWNvbnRlbnQ6Y2VudGVyfS50Yi1ncmlkLWNvbHVtbi50Yi1ncmlkLWFsaWduLWJvdHRvbXt3aWR0aDoxMDAlO2Rpc3BsYXk6ZmxleDthbGlnbi1jb250ZW50OmZsZXgtZW5kfS50Yi1jb250YWluZXIgLnRiLWNvbnRhaW5lci1pbm5lcnt3aWR0aDoxMDAlO21hcmdpbjowIGF1dG99LnRiLWNvbnRhaW5lciAudGItY29udGFpbmVyLWlubmVye3dpZHRoOjEwMCU7bWFyZ2luOjAgYXV0b30gLndwLWJsb2NrLXRvb2xzZXQtYmxvY2tzLWNvbnRhaW5lci50Yi1jb250YWluZXJbZGF0YS10b29sc2V0LWJsb2Nrcy1jb250YWluZXI9IjQxODQxZTExYmMyYWE5NGNkNzNhYTg3ODdhNDQ0YTYwIl0geyBwYWRkaW5nOiAwOyB9ICB9IA==
Hiperamonijemija
Hiperamonijemija je metabolički poremećaj koji se karakteriše povećanom koncentracijom amonijaka u krvi oboljele osobe. Uzroci hiperamonijemija su brojni. Najčešće su uzroci nasljedne metaboličke bolesti kao što su poremećaji ciklusa ureje, organske acidurije, poremećaji oksidacije masnih kiselina i mnogi drugi.
Od nenasljednih uzroka su prolazna hiperamonijemija novorođenčeta, zastoj rada jetre, neki lijekovi.
Hiperamonijemije se dijele u primarne i sekundarne hiperamonijemije.
Primarne hiperamonijemije su urođene greške u metabolizmu koje su karakterisane smanjenom aktivnošću nekog enzima u ciklusu ureje.
Sekundarne hiperamonijemije su urođene greške metabolizma i karakteriše ih smanjena aktivnost enzima koji nisu dio ureja ciklusa kao što su organske acidurije (npr. propionska acidemija, metilmalonska acidemija) ili nefunkcionalnost ćelija koje najviše doprinose metabolizmu.
Poremećaji ciklusa ureje su obilježeni hiperamonijemijom u uslovima katabolizma ili preopterećenja bjelančevinama.
Primarni poremećaji ciklusa ureje (UCD) uključuju nedostatak karbamoil fosfat sintetaze (CPS), ornitin transkarbamilaze (OTC), argininosukcinat sintetaze (citrulinemija), argininosukcinat liaze (argininosukcinična acidurija) i arginaze (argininemija). Osim toga je opisan i manjak N–acetilglutamat sintetaze (NAGS). Što je nedostatak enzima “proksimalniji” to je hiperamonijemija teža; zato bolesti po težini idu sljedećim redoslijedom: nedostatak NAGS, CPS, OTC, citrulinemija, argininosukcinična acidurija i argininemija.
Nasljeđivanje svih UCD je autosomno recesivno, osim manjka OTC koji se nasljeđuje preko X kromosoma.
Simptomi
Klinički simptomi sežu od blagih (npr. nenapredovanje, mentalno zaostajanje, povremena hiperamonijemija) do teških (npr. promijenjeno stanje svijesti, koma, smrt). Manifestacije manjka OTC kod ženskog pola idu od zastoja u rastu, zaostajanja u razvoju, psihijatrijskih poremećaja i povremene hiperamonijemije do fenotipa sličnog onome kod bolesnika muškog pola.
Liječenje
Dugoročno liječenje s ciljem održavanja normalne koncentracije amonijaka u krvi uključuje primjenu različitih lijekova. Na- BENZOAT je jedan od lijekova koji smanjuje koncentraciju amonijaka u krvi i koristi se redovno u terapiji. Ovaj lijek se djeci daje svakih 6h i vrlo je važno dati ga tačno na vrijeme jer se on nakon 6h izlučuje iz organizma.Osim Na-benzoata djeca sa ovom dijagnozom redovno u terapiji uzimaju Folnu kiselinu, B vitamin i L-karnitin.
Zbog nisko proteinske dijete kod pacijenata se vrlo često zna desiti da imaju deficit neke aminokiseline u svom organizmu, pa je neophodno da se ove aminokiseline nadoknade kroz korištenje različitih preparata kao što su L-arginin ili L-citrulin. Ovi preparati se ne mogu u čistom obliku naći na evropskom tržištu i pacijenti ih uglavnom nabavljaju u Americi.
Posljednjih godina u zemljama Zapadne Evrope se sve cesce koristi lijek pod nazivom Amonaps. On u razgradnji bjelancevina smanjuje proizvodnju amonijaka i dovodi do stvaranja nekih drugih jedinjenja.
Usprkos ovim terapijskim prednostima, mnoge poremećaja jetre je teško liječiti, te je mnogim bolesnicima u konačnici potrebno presađivanje jetre.
Kako izgleda život djece sa hiperamonijemijom?
Za djecu s težim oblicima bolesti važno je da ih redovno kontrolišu i procjenjuju ljekari metabolog i nutricionista. Vjerovatno je da će neka od njih trebati i podršku socijalnih radnika, logopeda, fizijatara i fizioterapeuta, pedijatara u dispanzeru, patronažne sestre, defektologa i drugih. Djeca mogu imati i poteškoće u učenju i zbog toga trebaju dodatnu procjenu kako bi im se osiguralo obrazovanje koje odgovara njihovim sposobnostima.
Pored podrške roditelja i svih navedenih stručnih lica, gotovo je nemoguće izbjeći povremene metabolicke krize u koje zapadaju ova djeca. Mogući okidaci za ove krize mogu biti različiti, od najobičnije prolazne bolesti, npr.prehlade ili stomačne viroze, do bilo kog drugog oblika stresa za organizam. Djeca najčešće imaju 2 do 3 krize u toku godine. Tada se pored navedenih oblika dugoročnog lijecenja primjenjuju i hitni oblici lijecenja u vrijeme akutne bolesti. U tim krizama je najvažnije da se što prije odreaguje i da se dijete što je prije moguće odvede u bolnicu da bi se moglo početi sa primjenom dodatne terapije. Vazno je znati da tada sekundi dijete dijele od najtežih posljedica bolesti, a one mogu biti trajno i nepovratno oštećenje mozga ili čak i smrt. Zbog toga svi koji se nalaze u okruženju oboljelog djeteta moraju znati kako trebaju odreagovati.
Da bismo razumjeli kakva je svakodnevnica djece sa ovim metaboličkim poremećajem, evo i nekoliko statističkih podataka:
• dijete u prosjeku provede 20 do 25 dana godišnje u bolnici
• dijete provede jos dodatnih 5 dana u ambulantama na konsultativnim pregledima
• za vrijeme boravka u bolnici 20 sati dnevno prima vensku terapiju i nije u stanju da se odmakne od kreveta
• u to vrijeme mu se 4 puta dnevno vadi krv
• 4 puta dnevno dijete koristi obaveznu terapiju svaki dan (na 6 h)
Međutim, važno je zapamtiti da ova djeca mogu odrastati kao i sva druga djeca, mogu uživati u svom djetinjstvu i radovati se svakom novom danu svog života ako im se obezbijedi sve što im je potrebno i neophodno, ali roditelji često to ne mogu obezbijediti sami bez podrške šire društvene zajednice.