Edukativni kamp za roditelje i djecu
„I MOJE RIJETKO JE VAŽNO“
U periodu od 21. 04. do 23. 04. 2023. godine, u Tesliću, Savez za rijetke bolesti Republike Srpske je za svoje članove organizovao edukativni kamp pod nazivom „I moje rijetko je važno“.
Kamp je realizovan uz pokroviteljstvo Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, iz raspodjele sredstava od Igara na sreću.
Na Kampu su sudjelovale su porodice oboljelih od rijetkih bolesti i djeca školskog uzrasta (osnovci), koja su mogla učestvovati u radionicama iz oblasti socio-emocionalnih kompetencija.
Sa roditeljima je radila profesorica Ivana Zečević, dok su pod njenim mentorstvom sa djecom radili studenti Filozofskog fakulteta, odnosno studenti učiteljskog studijskog programa i studijskog programa psihologije.
Sa roditeljima su kroz interaktivno učešće obrađene različite teme kroz 5 radionica. Sve je rađeno interaktivno, uz mnoštvo primjera i uz primjere koje su roditelji navodili iz sopstvenog iskustva.
Za to vrijeme, studenti su radili sa djecom, kroz razne vidove igre, individualnog rada, rada u grupama i predavanja na teme prilagođene njihovom uzrastu. Prva radionica je bila na temu „Upoznajmo sebe-moje emocije i kako ih doživljavam“, gdje su svi aktivno učestvovali i kroz razne aktivnosti koje su im studenti zadali iskazali svoje emocije, što je veoma bitno, naročito za njihov uzrast. Druga radionica je bila „Empatija i poštovanje“, gdje su im studenti približili šta to znači i kako da imaju empatije i poštovanje za druge ljude. Zatim radionica „Adekvatna komunikacija i njen značaj za nas“, studenti su radili na tome da pokažu koji je to pravilan način komuniciranja i ophođenja sa drugim ljudima.
Posljednja radionica za djecu, bila je „Internet sigurnost“ i tada je sa djecom radila profesorica Ivana Zečević. Profesorica im je pričala o važnosti sigurnosti na internetu i djeljenju sadržaja na njemu. Na datu temu dobili su zadatak da se podjele u grupe i naprave pano na kojem su crtali svoj post na društvenim mrežama i na kraju ga predstavili svim učesnicima kampa.
U toku Kampa djeca su imala i slobodne aktivnosti, šetnju, vožnju električnih trotineta, plivanje i takođe bilo je organizovano kuglanje, na kojem je većina učestvovala i dobro se zabavila.
Ono što se mora posebno naglasiti, jeste da su i djeca, a i roditelji sve vrijeme aktivno učestvovali i pokazivali zadovoljsvo, a i želju da se ovakve aktivnosti nastave i u budućnosti.
Za kraj je uslijedilo fotografisanje, evaluacija i završetak kampa. Evaluaciju dječijih radionica su djeca sama prezentovala prilikom zatvaranja kampa, pred roditeljima. Takođe, podjeljene su fotografije, koje su fotografisane u toku radionica i djeca su dobila diplome, kao zahvalnost na učešću.
S obzirom na zadovoljstvo svih učesnika, te činjenicu da su osim bolesne djece u radionicama učestvovala i zdrava djeca iz porodica, naša težnja je da i u buduće organizujemo ovakve kampove. Smatramo da je mentalno zdravlje jednako bitno za sve članove porodice u kojoj je oboljela osoba, te da jačanjem kapaciteta porodice omogućavamo lakše nošenje sa svim izazovima koje ove porodice imaju u svakodnevnom funkcionisanju.
